Živa

Živa je poznata od davnih vremena (~ 1500. godine prije Krista). Ime je dobio od latinske riječi hydrargyrum što znači tekuće srebro. To je sjajni, srebrno bijeli metal. Prvi pisani dokaz o živi potječe od Aristotela, a prema ostacima nađenim u egipatskim grobnicama pretpostavlja se da su već Egipćani u 6. stoljeću pr. Kr. poznavali postupak dobivanja žive i njezinu sposobnost amalgiranja. Od prvog stoljeća živa se počela upotrebljavati u medicinske svrhe, a Paracelsus je uveo liječenje sifilisa živom. Pri sobnoj temperaturi je tekućina. Loše vodi toplinu i električnu struju. Stabilna je na zraku. Ne reagira s lužinama i većinom kiselina. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. Tekuća živa otapa mnoge metale dajući amalgame. Ovisno o količini otopljenog metala, amalgami mogu biti tekući ili čvrsti. Živine pare su vrlo otrovne. Lako se resorbira čak i preko nepokrivenih dijelova kože. Imaju kronični kumulativni efekt. Organski spojevi žive, kao što je metil-živa, su također jaki otrovi.

U prirodi žive ima dvadesetak puta više nego kadmija. Može se pronaći samorodna dispergirana u obliku sitnih kapljica u kamenju i stijenama. Male količine žive nalaze se i u sastavu granita (0,25 ppm), bazalta (0,11 ppm), pijeska (0,03 ppm) i u sastavu mora (2×10^-4 ppm). Ipak se najveće količine žive nalaze u spojevima. Nalazi se u obliku minerala cinabarit (HgS) i u obliku levingstonita . Klor-alkalne elektrolize su najveći potrošač žive. Upotrebljava se kao katoda kod elektrolize, zbog velikog prenapona vodika na njoj i stvaranja amalgama s produktom. Sa živom se pune toplomjeri, tlakomjeri, baterije ili se izrađuju svjetiljke koje isijavaju svjetlost bogatu ultraljubičastim zrakama. Cijena redestilirane metalne žive čistoće 99,998% iznosi 54,90 € za 450 g.

U većini spojeva je jednovalentna ili dvovalentna te posjeduje najveću napetost površine što uvjetuje da će se, ako je to moguće, elementarna živa nalaziti u obliku pravilnih kuglica.

Živini spojevi

Živini(I) halogenidi su Hg₂Br₂, Hg₂F₂, Hg₂I₂ i Hg₂Cl₂. Svi halogenidi osim Hg₂F₂ netopljivi su u vodi. Živin(I)-klorid poznat je pod imenom kalomel i koristi se u medicini kao purgativ te kao insekticid. Dobiva se precipitacijom iz otopine klorida kao bijeli kristal.

Živini(II) halogenidi su HgBr₂, HgF₂, HgI₂ i HgCl₂. Živin(II)-jodid otapanjem u višku jodidnih iona daje stabilan tetreajodmerkurat(II)-ion HgI^2-₄ koji se kao zalužena otopina naziva Nesslerov reagens i upotrebljava se za dokazivanje i određivanje amonijaka.

Živin(II) oksid (HgO) dobiva se kao narančastožut prah dodatkom NaOH otopini s Hg²⁺ ionima. Zagrijavanjem se raspada na elementarne sastojke.

Živin(II) sulfid (HgS) javlja se u dvije modifikacije, crvenoj koja se u prirodi nalazi kao crveni mineral cinabarit i crnoj.

Živin(II) sulfat (HgSO₄) sa sulfatima alkalijskih metala stvara dvosoli.

Živin(II) fulminat (Hg(OCN)₂) široko je upotrebljivani detonator za eksplozive.

Živin(II) klorid, korozivna je bijela, kristalna i sublimirajuća, vrlo otrovna tvar, koja se ranije često rabila kao baktericid i fungicid.^[3]

Millonova baza (Hg₂N)OH kao reagens se upotrebljava za dokazivanje bjelančevina.

Kemijska klasifikacija

kovina

Fizički oblik

srebrnobijela teška tekućina

Fizičko kemijska klasifikacija

slaba topivost u vodi
gustoća para 6,9
potpuno isparava na sobnoj temperaturi

Opasnosti

sistemski otrov - dišni organi, koža, bubrezi i središnji živčani sustav
znaci trovanja - kašalj, bol u grudima, teškoće u disanju, drhtanje mišića, nesanica, glavobolja
akutna izloženost - jaka razdražljivost i delirij s halucinacijama
latentna faza - znakovi trovanja se ne javljaju odmah
ima sposobnost prolaziti kroz neoštećenu kožu

Oznake

T, N

Dijamant opasnosti

3 (za zdravlje)
0 (zapaljivost)
0 (reaktivnost)

Primjena

u kemijskoj i farmaceutskoj industriji
za izradu mjernih instrumenata
u elektroindustriji
nekada korištena za pozlaćivanje i posrebrivanje metala te pokositrenje ogledala