Pojam organizam koristi se općenito za materijalne ili idejne sustave čiji se dijelovi (organi) nalaze u složenim odnosima uzajamne ovisnosti. Ti odnosi obilježeni su prije svega pojavom da svaki pojedini dio djeluje u službi cijelog sklopa, dok obratno, cjelina djeluje u smislu održavanja svih svojih dijelova ili funkcija.

Pojam se koristi u društvenim znanostima (država je također svojevrstan organizam), prirodnim znanostima (organizam (biologija)).

U filozofiji to je cjelovito strukturiran sklop u kojem svakom sastavnom dijelu cjeline pripada vlastito značenje za samoga sebe i za cjelinu^[1].

Tako Kant definira sve dijelove organizma istovremeno i kao sredstvo i kao cilj svih drugih dijelova, dok Aristotel smatra da je organizam u svakom slučaju više od zbira svojih dijelova.

U teologiji organizam je usmjeren ka cilju, dakle, određuje ga svrha^[1]

Literatura

• Ewers, Michael: Philosophie des Organismus in teleologischer und dialektischer Sicht. Ein ideengeschichtlicher Grundriss. ("Filozofija organizma u svjetlu teologije i dijalektike. Idejnopovijesni temelj") Münster 1986.

• Kant, Immanuel: Kritik der Urteilskraft (KU). In: Weischedel, W. (Hrsg.), Werkausgabe in 12 Bänden, Bd. X, Frankfurt am Main 2005. (Hier besonders § 65)